Hladno i maglovito jutro nije spriječilo stranke iz sastava Kukuriku koalicije da još jednom sugrađanima ponude toplu jutarnju kavu i čašicu razgovora oko provedbe Plana 21. Odziv je ponovo bio očekivan. Brojni naši sugrađani tražili su pojašnjenja i nudili svoja rješenja za bremenite probleme našeg grada, ali i društva u cjelini.

 

Svijest o potrebi promjena je ono što iznova jača optimizam da se i ovaj grad budi iz višegodišnjeg autizma i svijesti da će promjene donijeti netko drugi.

 

Percepcija da je politika poput zagađene rijeke koju treba izbjegavati i ne prilaziti joj, a o ulasku da i ne govorimo, dovela nas je sve u situaciju da ovaj grad već dugo ide u  pogrešnom smjeru.  I to isključivo iz razloga što se kreativni ljudski potencijal kojim Sisak obiluje otuđio od svoga grada. Nije ta ljubav pukla, ona se samo nekako uklopila u kolotečinu svih životnih briga oko pukog preživljavanja, očuvanja radnog mjesta, brige o obitelji, ali i dojma da je će to obaviti netko drugi i da je dovoljno  ponekad u društvu ispričati neku sočnu priču o tome kako se loše gospodari resursima ovoga grada, i sa čuđenjem konstatirati, što se čeka, što netko i negdje ne reagira.

 

I upravo u tome netko i negdje je srž problema. Treba reagirati odmah i sada, organizirati se i  ući u tu zagađenu rijeku i pročistiti je od svega što vremenom nakupilo. Siščani znaju puno o vodi i rado gledaju odraze svoga grada  u zelenim  tokovima svojih  triju  rijeka.

 

Vrijeme je da se posvetimo i sebi da pročistimo ovaj grad od taloga, da mu pokažemo da se mora maknuti iz institucija koje brinu o općem dobru, sve dok ne shvate što taj pojam uopće znači. Kada to shvate, rado ćemo ih primiti da dio onoga što su uzeli svome gradu, a to je njegova sadašnjost a dijelom i njegova budućnost i vrate.